Na ovaj članak potakla su me dva događaja ovaj tjedan.
Prvi je prolazak na tehničkom pregledu vozila jednog poznanika a drugi prijedlog da se u EU postupno ukinu prometni znakovi.
Krenimo redom...
Poznanik mi s autom ode na tehnički pregled. Vrate ga jer mu je u trenutku pregleda izgorila žaruljica od svijetla za hod unatrag. Rastavljaj, sastavljaj, radi!
I to je to.
Nakon tjedan dana, odlazi na redoviti godišnji servis. Gdje mu utvrđuju da prednji desni homokinetički zglob ima zračnost, dosta veliku. A auto je prošao tehnički pregled! Na tu primjedbu u servisu su samo klimnnuli ramenima.
Pitanje, koja je onda svrha tehničkog pregleda sada itekako ima smisla! Za promijeniti žaruljicu ne treba nami "stručno osposobljeni ispitivač"! To možemo i sami. Ali zavlačiti se pod vozilo u grabu i uočiti kompleksan nedostatak ovjesa ili zračnost homokinetičkog zgloba ne možemo! Bar ne svi. Tu bi, dakle, sa svojim "znanjem" i "stručnošću" trebali doći do izražaja "stručno osposobljeni ispitivači".
Zašto je to bitno? Pa, zato, jer zbog velike zračnosti navedenog dijela, postoji mogućnost otpadanja kotača. Znam za dva slučaja iz moje bliže okoline kada se dogodilo upravo to.
Dakle, veliki propust koji itekako utječe na sigurnost svih sudionika u prometu. Treba samo zamisliti posljedice da se takvo što dogodi pri većoj brzini kretanja takvog vozila koje je prošlo tehnički pregled. I da se takvo vozilo, usljed nemogućnosti kontrole i upravljanja, zaleti u skupinu motociklista! Vozilo, koje je u očima zakona ispravno! A nije!
Ali vas na to ne upozore, već vas upozore na pregorjelu žarulju za hod unatrag.
A sve to nas građane košta! Nemalo!
A plaća se i EKO TEST. Plaćaju ga najmanji zagađivaći, vozila koja i inače jako malo zagađuju. Dok pokretne termo elektrane (autobisi i kamioni stari i po 30-ak godina) mogu mirne duše ispuštati velike oblake doma i čađe bez ikakve odgovornosti.
Čemu suži tehnički pregled? Pokušajte sami naći odgovor!
I čujemo da EU kreće u pohod na prometne znakove. Ključno je previlo desne strane i prometna kultura. Da bi smo imali prometnu kulturu moramo ima ti i opću. Kulturu. Pokušavam zamisliti kako bi to funkcioniralo kod nas.
I padaju mi na pamet auto škole. Gdje svi stječemo vozačke dozvole!
A u auto školama rade instruktori vožnje. Malo se pozabavimo i njima.
Oni bi trebali biti smirene osobe, koje će kanditatima stvoriti ugodno i pozitivno ozračje ima ti opću i prometnu kulturu, imati smisla za ophođenje sa kandidatima...
Često kandidate u u vozilima vidim usplahirene, kandidatkinje na rubu plača ili već plaču, instruktor urla, maše rukama, divljim pogledom časti kanditata , vrijeđa ga...
Takav, dakle, naše buduće vozače uči voziti, uči ih kulturi ponašanja u prometu...čudimo se zašto su nam vozači, pogotovo mladi nervozni, nesigurni?
Nisu svi instruktori takvi, dio ih je zaista posvećen svome poslu...ali dobar dio njih koristi svoje mjesto i "moć" za liječenje vlastitih frustracija, za podizanje ega i "samopouzdanja" i to nad kandidatima kojima trebaju prenijeti znanje! Kakvo, pitam se?
Ispitivači na ispitu također slijede metode svojih kolega instruktora. Ne svi, ali dovoljno da se kandidati zapitaju čime su to zaslužili! A i ostali sudionici u prometu, jer u njemu sudjelujemo svi!
Što nas dovodi na problem funkcioniranja sustava! Koji je u ovom slučaju monopolistički! Bez ikakve naznake da će se u skorije vrijeme promijenio na bolje. A trebao bi!
